Arhiva članaka

четвртак, 14. мај 2015.

* Prati svoje snove *

Zdravoo društvoo! Ovo mi je prvi post posle obaveštenja, jako sam uzbuđena zato što sam počela sa radom. Nego, da objasnim naslov ovog mog posta 'Prati svoje snove' , ovo je naslov moje prve priče na mom blogu, nadam se da će vam se svideti. Mnogo mi se dopada kako je napisana. Svakog petka izlaziće ova priča sa svojim nastavkom!
Nego da počnemo!

*Uvod*
Trrrrrrrr. Opet zvuk tog mutavog alarma -.-' 6 je sati. Odlazim u kupatilo i obavljam higijenu, svoju plavu kosu vežem u punđu. Oblačim ovo

Krećem na posao. Inače moje ime je Dorotea. Živim u malom stanu u centru Beograda.Imam 20 godina i radim u jednoj banci. Pitate se kako tako mlada a već radi u banci. Završila sam samo srednju školu kada su mi roditelji poginuli. Moj tata je bio vlasnik banke, njega je smenio moj stric. I ja sam morala da radim jer nisam imala novca.Moj životni san je da postanem modna kreatorka,koji mi se izgleda neće ostvariti.Imala sam najbolju drugaricu, ali kada sam poćela da radim više nemam ni vremena za druženje. Pre sam se često čula sa njom i vodile smo duge razgovore, a sada se čujemo jako retko i naš razgovor se svodi na par prostih rečenica.


*Prvi deo*

Ulazim u svoju kancelariju i počinjem da popunjavam hrpu formulara koji mi stoje na stolu. Nakon 3 sata konačno završavam i pravim kratku pauzu, odlazim do kafića i uzimam običnu crnu kafu. Iz torbe vadim kutiju plavog duhilla. Palim cigaretu i uvlačim veliki dim. Na brzinu ispijam kafu koja mi peče jezik i vraćam se u kancelariju. Na stolu me čekaju papiri za kredite koje treba da pošaljem. Stavljam ih u torbu i odlazim do naše privatne pošte koja je na drugom spratu. Dolazim do pošte i ostavljam papire da ih pošalju. Vraćam se u kancelariju, unutra sedi moja strina (rospija teška)
Ona: Dorotea, kako si to obučena, ne želim više da te vidim u patikama na poslu, od danas ćeš nositi suknje i visoke štikle je li jasno? 
Ja: Ali stric mi je....
Ona: Nema ali, idi odmah u kupovinu i kupi nešto normalno ili letiš sa posla!
Ja: U redu.
Ona: I da, večeras ćeš raditi produženu smenu jer ja moram da obavim nešto. Hajde sada odlazi!! 
Samo sam izašla, uh kako me nervira, ja bi nju na kolac nabila! Ona će meni da kaze nešto krava plastična. Uzela sam pare koje mi je dala i otišla do najbližeg butika. Obukla sam ovo: 


Morala sam i štikle da nosim. A pošto ne znam da hodam u njima, dok sam se vraćala u banku izvrnula sam nogu i pala na nekog prolaznika.
Ja: Joooj izvini, jako sam nespretna.- On je podigao glavu i tada sam se prvi put srela sa tim savršenim očima boje kestena.
XxXx: Ma ok jeeInače ja sam Damjan.
Ja: Dorotea.
Damjan: Mislim da bi trebalo da nosiš patike.
Ja: I ja se slažem al na posao moram štikle da nosim.
On: Aham.
Ja: Moram da žurim. Ćao!
Otišla sam a nisam mu ni broj tražila. Dorotea ćurkoo jednaaa! 

Eto toliko za prvi deo, nadam se da će vam se ova priča svideti! Bila bih vam zahvalna ako napišete svoje mišljenje u komentaru. Jako mi to znači. Do sledećeg dela! Najlepši pozdravi za sve vas! 



2 коментара: