Evo jedan mali esej o mojoj omiljenoj ličnosti koju smo radili u školi.
Kroz period našeg odrastanja
susrećemo se sa mnogim ličnostima. U početku su to izmišljeni likovi iz priča
naših majki, koje slušamo pred spavanja. Pa i mi sami poželimo da smo tako
hrabri i srećni kao prinčevi i princeze. Vremenom prerastamo bajke i postanu
važne, druge ozbiljne stvari. Počnimo gledati drugim očima na svet i na ono što
se dešava oko nas. Gledajući u stvarnosti počnemo razmišljatit o tome šta bi mi
voleli biti. U moru likova koji bi meni mogli dragi, poslužiti kao uzor i neko
kakva bi ja želela biti, izdvaja se lik devojke mlade i skromne. To je lik
Evice iz Sterijine komedije '' Pokondirena tikva''. Ona se hrabro suprotstavlja
majci, u vremenu sličnom današnjem. Kada sve gubi vrednost, kada se sve materijalizuje
i ništa nije od ličnih interesa. Njena majka se stidi svog porekla i misli da
se novcem može sve kupiti pa i ugled. Ona se odriče i svog brata, samo zato što
joj se ne sviđa njegovo zanimanje. Samo zato jer je on čizmar. Evica nasuprot
njoj ceni rad i poštenje. Trudi se da bude ono što jeste, a ne neko drugi,
savetuje majku da se okane gluposti. Svojim postupcima pokazuje da je mnogo
pametnija od majke i može poslužiti za ugled u ovom vremenu kada je sve
izgubilo svoju pravu vrednost.
Нема коментара:
Постави коментар